RECIKLIRANA KUTIJA ZA VINO

Oduvijek imam lagani fetiš na kutije svih oblika i vrsta što vjerojatno ima veze sa činjenicom da volim organizaciju prostora, u kojem svaka stvar ima svoje mjesto. Kaos me zbunjuje, nervira i smanjuje produktivnost.  Stručnjaci  bi sigurno imali štošta za reći po tom pitanju, ali to nije tema današnjeg posta. Poanta je da mi je jako teško baciti kutiju od nekog proizvoda ako mislim da još može biti korisna.

Nedavno sam tako na poklon dobila bocu jako finog vina (moji najbliži znaju što me veseli :D) u pripadajućoj drvenoj kutiji. Vino nije potrajalo, naravno, ali je kutija ostala. Par dana je stajala na vidljivom mjestu kako bi me svako malo podsjetila da joj trebam pronaći novu namjenu. A pokraj nje nekoliko pari sunčanih naočala koje na polici skupljaju prašinu. I mic po  mic moždane vijuge spoje te dvije slike u jednu i nastane kutija za naočale. Obojala sam ju u bijelo jer mi tako najviše odgovara u prostoru, ali kako bi skroz bijela bila presterilna, nacrtala sam na njoj naočale :D Čas posla.

 

 

 

 

ORIGINALNI DETALJI ZA ORIGINALAN PROSTOR – HOSTEL SWANKY MINT – III. dio

Kada dobiješ zadatak osmisliti detalje u prostoru u kojem svaki kvadratni centimetar priča svoju priču i privlači poglede,  možeš se veseliti ili paničariti. Ja sam prvo malo paničarila, ali kad sam malo bolje upoznala ekipu zaslužnu za cijelu ovu priču, onda sam se počela veseliti. Kažu ti što im sve fali i daju ti slobodne ruke da se igraš. Dream come true situacija. A i nakon dvadesetak preuređnih stolaca i vintage kofera kao kupaonskih ormarića koje su odlično prihvatili, valjda ne mogu zeznuti.

Zadatak je bio osmisliti dva lustera koji će se uklopiti u industrijski interijer, kao i originalne vješalice za ručnike i odjeću u kupaonicama. Odmah sam znala što bi se savršeno uklopilo. Vodovodne cijevi – široke plastične i uske metalne.

Od plastičnih smo napravili lustere. Postoje razni dijelovi koji se mogu slagatiovisno o željama i potrebama na različite načine. Odlučite što vam točno treba, iskombinirate dijelove cijevi koji se sastoje od raznih zglobova i oblika i pozovete majstora za struju (jer se s takvim stvarima ne igram sama) koji će ga osposobiti da svijetli. Sličan primjerak već  imam u svom stanu u kuhinji, pa Dragec (strujić) napamet zna kada ga nazovem što nam sve treba. 

Uske metalne vodovodne cijevi iskoristili smo za vješalice u kupaonicama. One se također mogu slagati na razne načine zbog nekoliko vrsta zglobova koji su na tržištu. U hostelu smo radili dvije vrste vješalica – prečke za ručnike i pojedinačne za vješanje odjeće. 

Kako su se ovi cjevasti handmade komadi uklopili u kompletan prostor, prosudite sami.

 

 

Fotke by: Kuchanice, CROPIX (Berislava Picek) i Stjepan Sušec

STALAK ZA KULINARSKE RECEPTE

U suradnji sa Jutarnjim listom (za koju s ponosom mogu reći da uspješno traje već skoro godinu i  pol dana) moj zadatak je  skoro svaki tjedan smisliti novi how-to projekt.  Poanta je da ga svatko sa malo volje i vremena može realizirati, da ne traje dugo jer službenog fotografa ne dobijem na cijeli dan,  a istovremeno bi trebao i promovirati moj rad. Ako mislite da je jednostavno biti kreativan svaki tjedan po nekoliko mjeseci zaredom, varate se. Ali često odlična ideja naiđe u najvećoj panici borbe s vremenom.

Tako sam naletila i na ideju ovog stalka za kulinarske recepte na jednoj internet stranici i dopala mi se na prvu. Možda i zato što mi upravo to treba u vlastitoj kuhinji. Jednostavno, funkcionalno i reciklirano. Naime, za ovaj projekt je dovoljno da imate drvenu kuhinjsku dasku za rezanje koju možda i ne koristite često (jer ih imate još nekoliko). U mom slučaju dotična nije korištena jer je relativno mala, a ja volim imati mjesta kad se razmašem u kuhinji :)

Osim daske, potrebna su vam još dva komada drveta – jedna letvica i jedan komad u obliku trokuta, čvrsto ljepilo (mogu proći i čavli ili šarafi ako ste vični služenju alatom – meni je to bilo prekomplicirano obzirom na ograničeno vrijeme snimanja, a i ljepilo koje sam koristila je toliko čvrsto da može držati i puuuno teže stvari od kuharice)i boja.  Sve to skupa iskoristite prema koracima sa fotki i taaadaaa – stalak za recepte je gotov. Ako vama nije potreban, može biti jako fora poklon.

Javite mi što mislite ili pitajte ako niste shvatili neki od koraka.

 

 

 

Fotke by CROPIX (Bruno Konjević)

KIŠOBRAN + BOŽIĆNE LAMPICE = LUSTER

Na ideju za ovaj luster naletila sam na internetu još prije skoro godinu dana i odmah mi se dopao. Nažalost u to vrijeme mu nisam mogla pronaći prikladno mjesto, ali preseljenjem u novi stan koji ima prekrasnu veliku terasu  došao je i on na red. Jako je jednostavan za napraviti, a totalno u skladu sa mojim ostalim radovima – recikliranje starih stvari i prenamjena u neke malo više cool predmete.

Ako vam se sviđa i želite ga u svom prostoru potrebno vam je slijedeće: kišobran (koji ste spremni prenamjeniti), božićne lampice, kliješta, škarice i evenutalno žica…

Prvo sa kišobrana pomoću škarica ili krojačke paralice skinite materijal, kako bi vam ostala samo metalna konstrukcija. 

Ja sam koristila mali sklopivi kišobran koji ionako više nije služio prvotnoj svrsi, ali kako mi je krov na terasi relativno nizak, a luster je predviđen da visi iznad stola, pomoću kliješta sam skratila konstrukciju za jedno koljeno žice da luster ne bude prevelik.

Sada na red dolazi pletenje božićnih lampica po metalnoj konstrukciji. Lampice pletite kao paukovu mrežu.

Moj kišobran nije imao zavijenu ručku koja bi mi poslužila kako kuka za vješanje pa sam nešto slično napravila od žice. Ako vaš ima ručku, još bolje, imate jedan korak izrade manje.

Kada ste ispleli lampice po konstrukciji, ostaje vam samo da luster objesite i upalite. Moj je na terasi, ali bio bi divan i u spavaćoj sobi. Čista romantika :D

Fotke by CROPIX (Tomislav Krišto) i Kuchanice